Boris Braun: Preživio sam u krematoriju Aušvica kao električar
Zagrebački profesor u penziji kao 23-godišnji mladić odveden u koncentracioni logor u Poljskoj, gdje je ubijeno više od milion ljudi.
U maju 1943. godine Boris Braun, tada 23-godišnjak odrastao u imućnoj porodici u mjestu Đurđevac u Hrvatskoj, zajedno s roditeljima je odveden u koncentracioni logor Auschwitz u Poljskoj.
“Mene su odmah odvojili od roditelja i otpremljen sam u logor. Nisam znao šta se s njima dešava. Za oca sam nakon nekoliko dana saznao da je ubijen, ali za majku nisam bio siguran. Tek prije dvije-tri godine dobio sam jednu knjigu o Auschwitzu i pročitao da je iz našeg transporta u logor ušlo trideset i nešto ljudi i nitko više. Ostali su odvedeni u gasne komore, kao i moja majka”, prisjeća se Braun koji je, osim Auschwitza, preživio još nekoliko logora.
Sada, sa 94 godine, kao profesor u penziji, dane provodi u Zagrebu i često navraća u Jevrejsku općinu na druženje. Kaže da o holokaustu želi pričati, jer se to ne smije zaboraviti.
Početkom Drugog svjetskog rata Braunu je bio zabranjen nastavak studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Vraća se u rodni Đurđevac, gdje su njega i roditelje uhapsili u porodičnoj kući, u jesen 1942. godine.
Odvedeni su u zatvor na zagrebačkoj Savskoj cesti, odakle su, nakon šest mjeseci, prebačeni u Auschwitz. Priča kako je preživio taj logor, u kojem je ubijeno više od milion ljudi, većinom Jevreja.
Zatvorenici logora Auschwitz [Foto: EPA]
Prisjeća se i dana kada su ga poslali da popravi jedan električni uređaj u gasnoj komori.
“Bio sam kraj peći za spaljivanje, jer se u jednom od tih krematorija pokvario električni uređaj. Ja sam upravo taj dan došao do jedinice električara i pitao da li će i mene uzeti u tu jedinicu. Oni su rekli da hoće i odredili su pet ljudi da idu popraviti to u krematoriju.”
Preživljavanje u logoru, kaže, počinjalo je buđenjem u četiri sata ujutro, nakon čega je slijedio mukotrpni rad.
“Poslije toga su nas sa rada opet odvodili u logor, i tu smo dobijali ili nismo dobijali da jedemo, i tako je bilo svaki dan.”
Sve dok 17. januara 1945. nije izašao u ogromnoj koloni zatvorenika: “Evakuirali su nas pred Rusima, jer su oni nadirali i za nekoliko dana došli u Auschwitz. Ja sam završio u logoru Buchenwald i tu sam dočekao oslobođenje.”
Ruska Crvena armija ušla je u Auschwitz 27. januara 1945 - godišnjica koja se danas obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na holokaust.
Komšije spašavale komšije
Eli Tauber, naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Bosni i Hercegovini, smatra da je izuzetno bitno da se o holokaustu priča i da se radi na tome da se "genocid, koji se desio i u posljednjem ratu, ne ponovi".
“Nema preciznih podataka, ali sigurno se može reći da je u Drugom svjetskom ratu najmanje 10.500 Jevreja iz BiH nastradalo. Prije toga, ovdje ih je živjelo oko 14.500, od toga u Sarajevu 12.500, i oni su i najviše preživjeli. Ovi iz provincije su više-manje svi bili ubijeni”, kaže Tauber.
Lične stvari zatvorenika koji su ubijeni [Foto: EPA]
“To je veoma čudno da oni koji su preživjeli holokaust, govorim o svim narodima, ne dozvoljavaju da se donese ovakav zakon. To je besprimjerno i apsolutno nedemokratski. Moj je stav da je prošlo već 20 godina od rata i da je vrijeme da oni koji negiraju da se desio genocid nad bilo kojim narodom u BiH trebaju da budu kažnjeni za svoje postupke.”
Tauber je protekle sedmice predstavio svoju novu knjigu - Holokaust u Bosni i Hercegovini u kojoj je, kako kaže, htio obuhvatiti sve načine na koji se holokaust provodio - od oduzimanja građanskih i svih ostalih prava, imovine, antisemitske propagande do odvođenja u logore i ubijanja.
“S druge strane, knjiga obrađuje sve poznate vidove spašavanje Jevreja u BiH u Drugom svjetskom ratu, jer je, zahvaljući tim spašavanjem, preživjelo oko 30 posto njih”, kaže Tauber, čiju su porodicu, također, spasile komšije.
Moralne vrijednosti razviti kroz školu
Od 86.000 Jevreja u Jugoslaviji prije Drugog svjetskog rata, od čega je bilo 4.000 jevrejskih izbjeglica iz Srednje Evrope, u holokaustu je život izgubila 71.000, odnosno 82,5 posto, navodi se u Priručniku za učenje o holokaustu, autorskom djelu 19 profesora iz Srbije, koje je izdato 2012. godine.
Vesna Lučić jedna je od autorica i nastavnica u Osnovnoj školi "Stari grad" u Užicu, čiji su učenici jedni od prvih u Srbiji koji uče o holokaustu iz ovog priručnika.
Većina stručnjaka smatra da se ovaj dio historije ne obrađuje dovoljno u školama u regiji, što je, prema njihovom mišljenju, ključno da se takve stvari ne ponavljaju.
Koncentracioni logor Auschwitz [Foto: EPA]
Dodaje da je svima jasno da je nastava o genocidu i holokaustu potrebna i da treba njegovati kluturu sjećanja.
“Napredovalo se, ali predstoji još mnogo posla na uvođenju ovih sadržaja, na pravi način, u nastavu. Treba obnoviti i zapostavljeno spomeničko nasleđe.”
Prema njenim riječima, izučavanje, prezentacija i sjećanje na genocid i holokaust nisu samo civilizacijski dug prema žrtvama, već i značajan činilac u oblikovanju budućnosti.
“Sećanje na ove pojave trebalo bi da razvija moralne vrednosti u čoveku i da ga pokreće na akciju, uvek, a pogotovo onda, kada se ljudska prava negiraju i kada su nezaštićena državnim institucijama. Nadamo se da ćemo u tome i uspeti”, zaključuje Lučić.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/boris-braun-prezivio-sam-u-krematoriju-ausvica-kao-elektricar
DA SE NIKADA NE PONOVI !!!
No comments:
Post a Comment