img

img

Friday, January 30, 2015

Жизнь ЭКСТРАСЕНСА МОЩЬ И ПОМОЩЬ,Судьба и будущее Зец Любица



Жизнь ЭКСТРАСЕНСА -Зец Любица
http://www.topastroljubica.com/e107/e107_admin/cpage.php?create.edit.507http://www.topastroljubica.com/e107/e107_admin/cpage.php?create.edit.507
http://www.topastroljubica.com/e107/news.php
Зец Любица СВОИМИ ЕСТЕСТВЕННЫМИ СПОСОБАМИ ОТВЕЧАЕТ НА ВСЕ ВАШИ ВОПРОСЫ, И ПОМОГАЕТ!

Шалости и ложь, обманы разоблачение битвы экстрасенсов

Шалости и ложь, обманы разоблачение битвы экстрасенсов
МОЩЬ И ПОМОЩЬ,Судьба и будущее ЭКСТРАСЕНС Зец Любица
http://www.topastroljubica.com/e107/e107_admin/cpage.php?create.edit.536http://www.topastroljubica.com/e107/e107_admin/cpage.php?create.edit.536
http://www.topastroljubica.com/e107/news.php
http://www.topastroljubica.com/e107/page.php?496
http://www.topastroljubica.com/e107/page.php?449
http://www.horoscope-kamenjeljubica.com/e107/page.php?323

Thursday, January 29, 2015

SRAMOTA Jevreji iz Italije zaključani u Aušvicu, uhapšeni i saslušavani do jutra

SRAMOTA Jevreji iz Italije zaključani u Aušvicu, uhapšeni i saslušavani do jutra

Poljska je zvanično izrazila žaljenje zbog apsurdnog nesporazuma kada su utorak nakon pomena žrtvama holokausta na 70. godišnjicu oslobođenja logora Aušvic, u toj nekadašnjoj nacističkoj fabrici smrti ostala zarobljena dvojica Jevreja - zvanice komemoracije, a kada su pokušali da izađu, uhapsila ih je policija i saslušavala kao prestupnike.
Ostali zaključani na mestu gde su im dedovi ubijeni od strane nacista
Predsednik Jevrejske zajednice Rima, Rikardo Pačifiči, njen sekretar Fabio Peruđa i ekipa italijanske televizije na čelu s voditeljem Davidom Parencom, ostali su 27. januara posle komemoracije u logoru do kasno uveče, u TV-prenosu emisije o holokaustu.
 
Kada su krenuli natrag, u hotel, ustanovili su da je kapija logora zaključana, a ni nakon jednog sata nisu našli nikoga ko bi ih pustio, te su pokušali da izađu kroz prozor i uključili alarm.
 
Tu se odmah stvorila poljska policija, ali umesto da pusti dvojicu Jevreja koji su izgubili porodice upravo u Aušvicu tokom holokausta, saslušavali su ih prvo dva sata u samom Aušvicu, a onda su ih odveli u policijsku stanicu gde je saslušavanje nastavljeno još tri sata, do jutra.
Kao da to nije dovoljno, usledilo je hapšenje od strane Poljaka i ispitivanje do jutra
- Šokiran sam. Ja i David Parenco. Dvojica Jevreja zarobljenih u Aušvicu. Na mestu gde sam izgubio deo porodice, gde su stradali moji dedovi. Sigurno da to nije bilo prijatno.
 
Za mene je to emotivno bilo toliko teško da sam u jednom trenutku kazao policajcima: ili mu hapsite, ili me puštajte jer ovo je za mene suviše - kazao je
Pačifiči italijanskim medijima, prenela je danas poljska televizija TVN24.
 
- Postupali su prema nama kao prema prestupnicima, stalno su dolazili novi i novi policajci - rekao je Peruđa i dodao da niko od policajaca nije razumeo strane jezike na kojima su zarobljeni Jevreji pokušavali da objasne ko su, a tumač se pojavio tek u policijskoj stanici.

- Izražavamo žaljenje, ali briga da pomen žrtvama holokausta protekne dostojanstveno, nije dozvolila da organi bezbednosti bilo kakvo narušavanje dostojanstva pomena i mesta tretiraju drugačije do potpuno u skladu sa procedurama - saopštila je Ambasada Poljske u Rimu.
 
Ambasada je objasnila da su mere bezbednosti tog dana u Aušvicu bile drastično pooštrene budući da je komemorativnoj svečanosti prisustvovalo skoro 50 državnih delegacija iz celog sveta, mnoge od njih na čelu sa šefovima država ili vlada.

  http://www.blic.rs/Vesti/Svet/530352/SRAMOTA-Jevreji-iz-Italije-zakljucani-u-Ausvicu-uhapseni-i-saslusavani-do-jutra

Жизнь ЭКСТРАСЕНСА МОЩЬ И ПОМОЩЬ,Судьба и будущее Зец Любица

Tuesday, January 27, 2015

Boris Braun: Preživio sam u krematoriju Aušvica


Boris Braun: Preživio sam u krematoriju Aušvica kao električar

Zagrebački profesor u penziji kao 23-godišnji mladić odveden u koncentracioni logor u Poljskoj, gdje je ubijeno više od milion ljudi.

Holokaust, Drugi svjetski rat, Logori, Auschwitz, Boris Braun, Eli Tauber, Vesna Lučić, Jevreji, Stradanje
Dvadeset sedmi januar se obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na holokaust [EPA]
Piše: Vedrana Maglajlija
U maju 1943. godine Boris Braun, tada 23-godišnjak odrastao u imućnoj porodici u mjestu Đurđevac u Hrvatskoj, zajedno s roditeljima je odveden u koncentracioni logor Auschwitz u Poljskoj.
“Mene su odmah odvojili od roditelja i otpremljen sam u logor. Nisam znao šta se s njima dešava. Za oca sam nakon nekoliko dana saznao da je ubijen, ali za majku nisam bio siguran. Tek prije dvije-tri godine dobio sam jednu knjigu o Auschwitzu i pročitao da je iz našeg transporta u logor ušlo trideset i nešto ljudi i nitko više. Ostali su odvedeni u gasne komore, kao i moja majka”, prisjeća se Braun koji je, osim Auschwitza, preživio još nekoliko logora.
Sada, sa 94 godine, kao profesor u penziji, dane provodi u Zagrebu i često navraća u Jevrejsku općinu na druženje. Kaže da o holokaustu želi pričati, jer se to ne smije zaboraviti.
Početkom Drugog svjetskog rata Braunu je bio zabranjen nastavak studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Vraća se u rodni Đurđevac, gdje su njega i roditelje uhapsili u porodičnoj kući, u jesen 1942. godine.
Odvedeni su u zatvor na zagrebačkoj Savskoj cesti, odakle su, nakon šest mjeseci, prebačeni u  Auschwitz. Priča kako je preživio taj logor, u kojem je ubijeno više od milion ljudi, većinom Jevreja.

Zatvorenici logora Auschwitz [Foto: EPA]
“To je sreća, jer kada smo došli u Auschwitz, onda smo se pitali šta je najbolje da kao zanimanje iskažemo. Ja sam najbolje mogao proći ako kažem da sam električar i na taj način sam i preživio.”
Prisjeća se i dana kada su ga poslali da popravi jedan električni uređaj u gasnoj komori.
“Bio sam kraj peći za spaljivanje, jer se u jednom od tih krematorija pokvario električni uređaj. Ja sam upravo taj dan došao do jedinice električara i pitao da li će i mene uzeti u tu jedinicu. Oni su rekli da hoće i odredili su pet ljudi da idu popraviti to u krematoriju.”
Preživljavanje u logoru, kaže, počinjalo je buđenjem u četiri sata ujutro, nakon čega je slijedio mukotrpni rad.
“Poslije toga su nas sa rada opet odvodili u logor, i tu smo dobijali ili nismo dobijali da jedemo, i tako je bilo svaki dan.”
Sve dok 17. januara 1945. nije izašao u ogromnoj koloni zatvorenika: “Evakuirali su nas pred Rusima, jer su oni nadirali i za nekoliko dana došli u Auschwitz. Ja sam završio u logoru Buchenwald i tu sam dočekao oslobođenje.”
Ruska Crvena armija ušla je u Auschwitz 27. januara 1945 - godišnjica koja se danas obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na holokaust.
Komšije spašavale komšije
Eli Tauber, naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Bosni i Hercegovini, smatra da je izuzetno bitno da se o holokaustu priča i da se radi na tome da se "genocid, koji se desio i u posljednjem ratu, ne ponovi".
“Nema preciznih podataka, ali sigurno se može reći da je u Drugom svjetskom ratu najmanje 10.500 Jevreja iz BiH nastradalo. Prije toga, ovdje ih je živjelo oko 14.500, od toga u Sarajevu 12.500, i oni su i najviše preživjeli. Ovi iz provincije su više-manje svi bili ubijeni”, kaže Tauber.

Lične stvari zatvorenika koji su ubijeni [Foto: EPA]
Ipak, BiH zbog političkih neslaganja još nije usvojila zakon o zabrani negiranja, minimiziranja ili opravdavanja holokausta, genocida i zločina protiv čovječnosti
“To je veoma čudno da oni koji su preživjeli holokaust, govorim o svim narodima, ne dozvoljavaju da se donese ovakav zakon. To je besprimjerno i apsolutno nedemokratski. Moj je stav da je prošlo već 20 godina od rata i da je vrijeme da oni koji negiraju da se desio genocid nad bilo kojim narodom u BiH trebaju da budu kažnjeni za svoje postupke.”
Tauber je protekle sedmice predstavio svoju novu knjigu - Holokaust u Bosni i Hercegovini u kojoj je, kako kaže, htio obuhvatiti sve načine na koji se holokaust provodio - od oduzimanja građanskih i svih ostalih prava, imovine, antisemitske propagande do odvođenja u logore i ubijanja.
“S druge strane, knjiga obrađuje sve poznate vidove spašavanje Jevreja u BiH u Drugom svjetskom ratu, jer je, zahvaljući tim spašavanjem, preživjelo oko 30 posto njih”, kaže Tauber, čiju su porodicu, također, spasile komšije.
Moralne vrijednosti razviti kroz školu
Od 86.000 Jevreja u Jugoslaviji prije Drugog svjetskog rata, od čega je bilo 4.000 jevrejskih izbjeglica iz Srednje Evrope, u holokaustu je život izgubila 71.000, odnosno 82,5 posto, navodi se u Priručniku za učenje o holokaustu, autorskom djelu 19 profesora iz Srbije, koje je izdato 2012. godine.
Vesna Lučić jedna je od autorica i nastavnica u Osnovnoj školi "Stari grad" u Užicu, čiji su učenici jedni od prvih u Srbiji koji uče o holokaustu iz ovog priručnika.
Većina stručnjaka smatra da se ovaj dio historije ne obrađuje dovoljno u školama u regiji, što je, prema njihovom mišljenju, ključno da se takve stvari ne ponavljaju.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/boris-braun-prezivio-sam-u-krematoriju-ausvica-kao-elektricar
Koncentracioni logor Auschwitz [Foto: EPA]
“Obrazovanje o holokaustu kao najekstremnijem primeru genocida ima za cilj da učenici razviju svest o tome da će ovakve zločine sprečiti samo ako izrastu u društveno odgovorna bića, koja će se tome glasno suprotstaviti i zaustaviti ga gde god u svetu da se pojavi”, kaže Lučić.
Dodaje da je svima jasno da je nastava o genocidu i holokaustu potrebna i da treba njegovati kluturu sjećanja.
“Napredovalo se, ali predstoji još mnogo posla na uvođenju ovih sadržaja, na pravi način, u nastavu. Treba obnoviti i zapostavljeno spomeničko nasleđe.”
Prema njenim riječima, izučavanje, prezentacija i sjećanje na genocid i holokaust nisu samo civilizacijski dug prema žrtvama, već i značajan činilac u oblikovanju budućnosti.
“Sećanje na ove pojave trebalo bi da razvija moralne vrednosti u čoveku i da ga pokreće na akciju, uvek, a pogotovo onda, kada se ljudska prava negiraju i kada su nezaštićena državnim institucijama. Nadamo se da ćemo u tome i uspeti”, zaključuje Lučić.

 http://balkans.aljazeera.net/vijesti/boris-braun-prezivio-sam-u-krematoriju-ausvica-kao-elektricar
DA SE NIKADA NE PONOVI !!!

Preživeli logoraš iz Aušvica

Preživeli logoraš iz Aušvica: Ćutali smo decenijama da bismo mogli da živimo

Većina ljudi koji su preživeli strahote nemačkog koncentracionog logora Aušvic 50 godina nisu o tome želeli da govore jer je nemoguće živeti ako se stalno toga prisećate, rekao je Eli Buzin, jedan od preživelih.
 
Logoraši na mestu zločina
Buzin (86) takodje je decenijama ćutao, ali sada oseća potrebu da prenese sećanja mladima, koje poziva da budu "svedoci svedočenja", prenosi AFP.
 
On će danas u Briselu, na poziv Evropske komisije, prisustvovati obeležavanju 70. godišnjice oslobodjenja Aušvica. Buzin je dočekao duboku starost, uprkos nedaćama i tragičnim gubicima koje je preživeo.

U martu 1940. godine u Lođskom getu, u Poljskoj, nacisti su streljali njegovog brata Avrama kao upozorenje svima onima koji su razmišljali o bekstvu.
 
Stravični prozori iz Aušvica
- U januaru (1940.) bio sam napunio 11 godina... Dok smo bili u dvorištu, oni (nacisti) izabrali su trojicu mladića i postavili ih uza zid, gde je nacistički oficir održao govor. Rekao je: 'Sada ćemo vas silom deportovati u radni logor u Marisinu, a ako se neko bude protivio prebacivanju ili pokušao da beži, evo šta ga čeka' - priseća se Buzin.



Oficir je izdao naređenje za paljbu i mladići, među kojima Avram (22), streljani su pred očima okupljenog naroda. Buzin je rekao da je u getu vladala atmosfera nasilja i smrti i da su ljudi neprestano strahovali za život jer su znali da u svakom trenutku mogu biti ubijeni, bez ikakvog razloga.

Godine 1944, u vreme kada je sovjetska armija napredovala sa istoka, Buzin i njegovi roditelji prebačeni su stočnim vagonima u Aušvic-Birkenau.

- Dočekalo nas je nekoliko logoraša, kojima dugujem život. Imao sam 15 godina, a oni su mi rekli da kažem da imam 17-18. Esesovac me je pogledao, nije mi poverovao i udario me je u grudi da proveri koliko sam snažan. Pošto nisam pao, rekao je: 'Dobar za rad' - rekao je Buzin.

On je veoma brzo saznao da su mu roditelji odmah po prijemu u logor poslati u gasnu komoru.

Buzin je ispričao da je u januaru 1945. godine učestvovao u takozvanom "maršu smrti", evakuaciji logoraša iz Aušvica zbog približavanja Crvene armije, koja je trajala tri dana i dve noći.

Oni koji su preživeli napore i hladnoću stigli su u Buhenvald, jedini logor koji su, prema njegovim rečima, oslobodili sami zatvorenici.
 
- Bilo nas je oko 900 mladih ljudi, siročadi. Izgubili smo bili sve, znali smo da nam je sve oduzeto, da su nam članovi porodice pobijeni i odlučili smo, svi mi iz istočne Evrope, da se nećemo vraćati kući jer smo znali da nas tamo ništa ne čeka - rekao je Buzin.

On je u Francuskoj imao rođake, kod kojih je došao da živi. Potom je proveo sedam godina u Izraelu, zatim je bio u Francuskoj i Alžiru, da bi se 1956. definitivno vratio u Francusku, gde je postao hirurg.

Buzin je, u pokušaju da zaboravi prošlost, hirurški odstranio tetovirani logoraški broj.

- Ne možete da živite ako to proživljavate svakog dana - rekao je on.

- Iz tog razloga, većina ljudi nije želela da govori o tome 50 godina. Podsvesno, ljudi osećaju da, ako budu pričali o tome, to nikada neće nestati - kazao je.
 
Sredinom 1990-ih godina, Buzinov sin, koji je tada imao 21 godinu, rekao mu je da otići u Aušvic da vidi gde su mu ubijeni baba i deda.

- 'Shvatam da je to za tebe previse teško', rekao mi je sin, 'i ići ću sam....'. Odmah sam mu odgovorio: 'ako neko treba da bude s tobom, onda sam to ja' - priča Buzin.

On dodaje da je za njega postala "obaveza" to da prenese svoja svedočenja učenicima ili, povremeno, grupama posetilaca Aušvica. Buzin je u logor u Poljskoj vodio ne samo svoju decu, već i četvoro od svojih osam unuka.
 http://www.blic.rs/Vesti/Svet/529742/Preziveli-logoras-iz-Ausvica-Cutali-smo-decenijama-da-bismo-mogli-da-zivimo
 Protiv rata. protiv ratova...!!!